Studije kulture i antropologija: sudar titana ili narcizam malih razlika?

SUDAR TITANA ILI NARCIZAM MALIH RAZLIKA? 2 APSTRAKT U ovom radu razmatra se odnos između socio-kulturne antropologije i studija kulture sa dodatnim osvrtom na njihov odnos u domaćoj sredini. Sa pojavom tzv. "krize reprezentacije" osamdesetih godina prošlog veka preispitujući svoje političke i epistemološke pozicije, antropologija je postala svesna svojih političkih pozicija i upustila se u dijalog sa tada narastajućim trendovima studija kulture. Ovaj dijalog doveo je do otvaranja antropologije prema različitim teorijskim paradigmama koje nisu dolazile iz same discipline, već iz različitih pravaca studija kulture (dekonstruktivistička kritika, različite teorije "moći delovanja"), pri tome se najčešće i dalje (s pravom) držeći ideje da je specifi čnost antropologije "terenski rad" -određena vrsta etnografske imaginacije. U međuvremenu, sa "krizom kritike", studije kulture izgubile su politički zamajac iz vremena kada se činilo da će "studije kulture biti smrt antropologije", te je situacija danas takva da su studije kulture te koje bi svoju kritičku oštricu mogle da povrate oslanjajući se na neke nove paradigme iz antropologije. To ne znači da će "antropologija biti smrt studija kulture", već pre da se kroz dijalog sa paradigmama koje se čine prilično udaljenim od savremenih kretanja u studijama kulture (kao što je "ontološki obrt") otvori prostor za istinsko promišljanje savremenog sveta, čemu su studije kulture oduvek težile.